Uticaj purinskih nukleozidnih analoga, ribavirina i tiazofurina, na aktivaciju mikroglije u uslovima inflamacije
The effect of purine nucleoside, analogues, ribavirin and tiazofurin, on microglial activation under inflammatory conditions
2012
Аутори:
Savić, DanijelaОстала ауторства
Nedeljković, NadeždaPeković, Sanja
Lavrnja, Irena
Božić, Biljana
Тип документа:
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Aktivacija mikroglije jedno je od glavnih obeležja eksperimentalnog autoimunskog encefalomijelitisa (EAE) i drugih neuroloških poremećaja koje odlikuje hronična inflamacija. Cilj ove studije bio je da se proceni sposobnost dva analoga purinskih nukleozida, ribavirina (RBV) i tiazofurina (TR), da modulišu inflamatorni odgovor aktivirane mikroglije, in vivo i in vitro.
U in vivo studiji, koja je izvedena na EAE modelu indukovanom ubrzgavanjem encefalitogene emulzije u šapu Dark Agouti pacova, pokazano je da tretman životinja kombinacijom oba analoga, počev od pojave prvih simptoma pa tokom sledećih 15 dana, dovodi do smanjenja težine bolesti, a na histološkom planu do smanjenja broja i stepena aktivacije mikroglije. Budući da kombinovani tretman RBV i TR dovodi do supresije simptoma EAE i do redukcije reaktivne mikroglioze, formulisana je hipoteza da ovaj tretman, pored ranije opisanih sistemskih efekata u imunskom i vaskularnom sistemu, ostvaruju centralni efekat i to delujući prvenstveno na ćelije mikroglije.
Uticaj RBV i TR, kao i kombinovane primene oba analoga detaljnije je ispitan u primarnoj kulturi mikroglijskih ćelija. Aktivacija mikroglije, indukovana lipopolisaharidom bakterijskog zida gram negativnih bakterija, (LPS), izazvala je tipičan odgovor reaktivne mikroglioze. Antiinflamatorni potencijal RBV, TR i RBV+TR ispitan je u pogledu citotoksičnosti, indukcije morfoloških promena, produkcije azot monoksida (NO), oslobađanja proinflamatornih citokina i nuklearne translokacije NF-κB. Ispitan je citototoksični potencijal RBV (1 – 20 μM), TR (1 – 20 μM) i kombinovanog tretmana (10 μM RBV + 5 μM TR) i određene su EC50 doze pri kojima se postiže polovina maksimalnog citotoksičnog efekta. RBV, TR i kombinovani tretman smanjuju ukupnu produkciju NO u kulturi
stimulisanoj LPS-om, a taj efekat se pripisuje smanjenju ukupnog broja ćelija u kulturi. RBV, TR i RBV+TR menjaju ameboidnu morfologiju aktivirane mikroglije, tako što smanjuju prosečnu površinu ćelija u kulturi. Tretman RBV, TR i RBV+TR smanjuju translokaciju NF-κB/p65 u jedro. Primenjeni tretmani smanjuju ukupno oslobađanje TNF-α i IL-6, što je verovatno posledica smanjenja ukupnog broja aktiviranih ćelija, a RBV i kombinovani tretman povećavaju ekspresiju IL-1β. U primarnoj kulturi mikroglijskih ćelija potvrđena je genska i proteinska ekspresija uravnotežujućih nukleozidnih transportera 1 i 2 (ENT1, 2), koji učestvuju u transportu RBV i TR u ćelije.
Ukupno gledano, rezultati dobijeni ovom studijom ukazuju da RBV i TR, pojedinačno ili u kombinaciji, deluju citotoksično na aktiviranu mikrogliju i menjaju njenu morfologiju, a ispoljavaju i imunomodulatorno dejstvo tako što snižavaju produkciju NO, smanjuju signalizaciju posredovanu NF-κB/p65 i redukuju produkciju proinflamatornih citokina.
Кључне речи:
Centralni nervni sistem; Inflamacija; Mikroglija; Eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis; Ćelijska kulturaИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Biology, 2012, 1-108Финансирање / пројекти:
- Ћелијска и молекулска основа неуроинфламације: потенцијала циљна места за транслациону медицину и терапију (RS-MESTD-Integrated and Interdisciplinary Research (IIR or III)-41014)
URI
http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=29https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:2285/bdef:Content/download
http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=41536015
http://nardus.mpn.gov.rs/123456789/2043
https://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/2414