Uticaj donora vodonik-sulfida, morfolin-4-ium- 4-metoksifenil (morfolino)-fosfoditionata, na karakteristike imunskih ćelija uključenih u patogenezu eksperimentalnog autoimunskog encefalomijelitisa
Effects of hydrogen-sulfide donor, morpholin-4-ium 4-methoxyphenyl (morpholino) phosphinodithioate, on immune cells involved in experimental autoimmune encephalomyelitis pathogenesis
Апстракт:
Multipla skleroza (MS) je hronična, inflamacijska, demijelinizujuća, neurodegenerativna bolest centralnog nervnog sistema. U cilju boljeg razumevanja faktora koji utiču na patogenezu MS-e, kao i definisanja novih potencijalnih terapeutika, u ovoj doktorskoj disertaciji je ispitivan efekat sporooslobađajućeg donora vodonik-sulfida, GYY4137, na imunske ćelije uključene u patogenezu eksperimentalnog autoimunskog encefalomijelitisa (EAE), najčešće korišćenog životinjskog modela MS-e. GYY4137 je ostvario jasan antiiflamacijski efekat na BV2 ćelije (ćelijska linija mikroglije), dok je njegov efekat na dendritske ćelije (DĆ) diferentovane iz ćelija kostne srži C57BL/6 miševa bio ograničen. Takođe, GYY4137 nije uticao na procentualnu zastupljenost Th1 i Th17 limfocita, glavnih patogenih populacija T limfocita u patogenezi EAE-a, unutar populacije ćelija poplitealnih limfnih čvorova (PLČ) imunizovanih C57BL/6 miševa i/ili DA pacova, ali je doveo do smanjenja zastupljenosti Th17 limfocita unutar populacije imunskih ćelija izolovanih iz kičmene moždine imunizovanih pacova. S druge strane, ovo jedinjenje je dovelo do smanjenja zastupljenosti regulatornih T limfocita (Treg) unutar populacije ćelija PLČ, ali nije uticalo na njihovu zastupljenost unutar populacije imunskih ćelija izolovanih iz kičmene moždine. Mehanizam kojim je GYY4137 ostvario efekat na zastupljenost Treg unutar populacije ćelija PLČ je obuhvatao smanjenje ekspresije transkripcionog faktora FoxP3, koje je najverovatnije bilo posredovano stimulacijom njegove proteazomalne degradacije. Pored toga, ovo jedinjenje je dovelo do povećanja produkcije reaktivnih vrsta kiseonika u BV2 ćelijama i CD4+ T limfocitima izolovanim iz PLČ imunizovanih miševa. Rezultati ove doktorske disertacije ukazuju na to da GYY4137 ostvaruje imunomodulacijski efekat na imunske ćelije uključene u patogenezu EAE-a, pri čemu priroda i intenzitet ovog efekta zavise od ćelijske populacije na koju se dejstvo ostvaruje, kao i od miljea iz kojeg ćelije potiču.
Кључне речи:
eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis; multipla skleroza; vodonik-sulfid; GYY4137; T limfociti; mikroglija; dendritske ćelijeИзвор:
Faculty of Biology, University of Belgrade, 2021, 1-109Финансирање / пројекти:
- Ћелијски и молекулски механизми опоравка пацова од експерименталног аутоимунског енцефаломијелитиса (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-173035)
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200007 (Универзитет у Београду, Институт за биолошка истраживања 'Синиша Станковић') (RS-MESTD-inst-2020-200007)