Uticaj elektromagnetnog polja (0,5 mT, 50 Hz) na motorno ponašanje, parametre oksidativnog stresa i morfološke karakteristike mozga nakon eksperimentalno izazvane moždane ishemije na modelu pustinjskog miša
Influence of electromagnetic field (0,5mT, 50 Hz) on motor behaviour, oxidative stress parameters and morphological characteristicsof brain after global cerebral ischemia in mongolian gerbils
2012
Аутори:
Rauš Balind, SnežanaОстала ауторства
Radenović, LidijaPetković, Branka
Selaković, Vesna
Prolić, Zlatko
Manojlović-Stojanoski, Milica
Тип документа:
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
U današnje vreme, jedna od najčešćih bolesti koja pogaña celokupno
društvo je moždani udar, koji može biti uzrokovan moždanom ishemijom.
Osim što u velikom procentu dovodi do smrti, posledice moždanog udara su
najčešće trajne i za njih ne postoji efikasna terapija. Još jedna karakteristika
modernog doba je razvitak elektronske industrije i primena sve raznovrsnijih
električnih ureñaja, a samim tim i povećanje stepena zagañenja
“elektromagnetnim smogom”. Povećano prisustvo niskofrekventnih
elektromagnetnih polja (EMP) je privuklo interesovanje velikog broja naučnika
te su ispitivani njegovi efekti, izmeñu ostalog i na funkcionalne karakteristike
centralnog nervnog sistema. Na osnovu poznatih činjenica o njegovom dejstvu
možemo pretpostaviti da ovo polje utiče i na razvoj patofizioloških dogañaja i
oporavak u uslovima moždane ishemije.
Cilj naše studije je bio da ispitamo da li elektromagnetno polje (0,5 mT,
50 Hz, u trajanju od 7 dana) utiče na hipermotorno ponašanje pustinjskih
miševa izazvano 10-min globalnom moždanom ishemijom i to 1., 2., 4. i 7. dana
(neposredan efekat EMP), kao i 14. dana nakon reperfuzije (odloženi efekat
EMP). Takoñe, na modelu moždane ishemije smo ispitali da li primenjeno EMP
utiče na parametre oksidativnog stresa, koji su inače povišeni nakon moždane
ishemije, u pojedinim regionima mozga 7. i 14. dana nakon reperfuzije. Praćen
je i uticaj EMP na morfološke promene u najosetljivijim strukturama mozga
(hipokampus, striatum i kora velikog mozga) izazvane ishemijom 7. i 14. dana
nakon reperfuzije i morfometrijskom analizom su kvantifikovane promene na
neuronima i glijalnim ćelijama.
Ponašanje eksperimentalnih životinja je registrovano u trajanju od 60
minuta u testu otvorenog polja - “open field”-u. Pokazano je da 10-min ishemija
indukuje značajno povećanje motorne aktivnosti (lokomocija, stereotipija i
rotacije) do 4. dana nakon reperfuzije. Izlaganje eksperimentalnih životinja EMP
je inhibiralo razvitak hipermotorne aktivnosti izazvane ishemijom i to značajno
u prva dva dana nakon reperfuzije kada je i postishemijska hiperaktivnost
najuočljivija. Motorna aktivnost ovih pustinjskih miševa je bila značajno
povećana u poreñenju sa kontrolnom grupom samo prvog dana nakon
reperfuzije.
Biohemijski su odreñeni parametri oksidativnog stresa (NO, O2-, SOD,
ILP) u hipokampusu, striatumu i kori prednjeg mozga. Ishemija dovodi do
povećanja oksidativnog stresa u svim ispitivanim strukturama mozga i to kako
7. tako i 14. dana nakon reperfuzije, a vrednosti za SOD ostaju na kontrolnom
nivou. EMP takoñe povećava produkciju slobodnoradikalskih vrsta 7. dana
(neposredni efekat EMP) ali u značajno većoj meri nego ishemija, kao i
aktivnost SOD. Sedam dana nakon završetka izlaganja (odloženi efekat EMP)
izmerene vrednosti parametara oksidativnog stresa su na nivou kontrolnih.
Ishemični pustinjski miševi izloženi EMP imaju povećane vrednosti merenih
parametara oksidativnog stresa 7. dana nakon reperfuzije (neposredni efekat
EMP), ali u znatno manjoj meri nego jedinke ishemične grupe ili grupe izložene
EMP. Parametri oksidativnog stresa u mozgu ishemičnih pustinjskih miševa
izloženih EMP su na nivou kontrolnih 14. dana nakon reperfuzije.
Primenom stereoloških metoda, utvrñeni su volumeni striatuma i
hipokampusa, volumenska gustina oštećenih neurona i astrocita, kao i broj
mikroglijalnih ćelija po jedinici površine u hipokampusu. Izlaganje EMP nije
dovelo do morfoloških promena u ispitivanim strukturama, dok je 10-min
globalna moždana ishemija dovela do ćelijske smrti u najvećoj meri u CA1
regionu hipokampusa. Ishemični pustinjski miševi izloženi EMP su imali
znatno niži stepen propalih ćelija i veći odgovor astrocita i mikroglijalnih ćelija
nego postishemijski pustinjski miševi bez izlaganja 7. dana nakon reperfuzije
(neposredni efekat EMP). Sličan odgovor je zapažen i 14. dana nakon
reperfuzije (odloženi efekat EMP).
Rezultati ovih istraživanja su pokazali da primenjeno EMP (0,5 mT, 50
Hz) smanjuje motornu hiperaktivnost izazvanu 10-min globalnom moždanom
ishemijom modulacijom procesa koji leže u osnovi ovakvog ponašanja. Takoñe,
EMP smanjuje oksidativni stres izazvan globalnom moždanom ishemijom i na
taj način smanjuje moguće negativne posledice koje slobodnoradikalske vrste
imaju u mozgu. EMP pokazuje i neuroprotektivnu ulogu u hipokampusu,
najosetljivijoj strukturi na ishemijsko oštećenje, redukujući broj oštećenih
neurona i aktivirajući astrocite i mikroglijalne ćelije.
Кључне речи:
Moždana ishemija; Elektromagnetno polje; Motorno ponašanje; Oksidativni stres; MorfologijaИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Biology, 2012, 1-127URI
http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=75https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:3473/bdef:Content/download
http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=41902351
http://nardus.mpn.gov.rs/123456789/2056
https://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/2412