Određivanje biomarkera gubitka alveolarne kosti kod pacijenata sa peri-implantitisom
Determination of alveolar bone loss biomarkers related to peri-implantitis
2012
Аутори:
Rakić, MiaОстала ауторства
Leković, VojislavAleksić, Zoran
Janković, Saša
Marković, Aleksa
Jovanović, Tanja
Тип документа:
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Uvod. Peri-implantitis predstavlja inflamatorni proces koji se karakteriše gubitkom potporne
kosti opterećenog oralnog implantata. Osnovna patološka karakteristika peri-implantitisa je
gubitak potporne kosti implantata u funkciji. Ovaj proces je zasnovan na inflamatornoj
osteoklastogenezi koja ujedno predstavlja centralni patološki proces peri-implantitisa.
Inflamatorna osteoklastogeneza predstavlja proces sazrevanja pre-osteoklasta i pojačavanje
aktivnosti zrelih osteoklasta pod uticajem kritičnih koncentracija pro-inflamatornih
medijatora. Kliničke karakteristike peri-implantitisa nisu strogo definisane i variraju iz
prostog razloga jer dubina peri-implantnog sulkusa značajno varira s'toga dubina džepa
predstavlja individualnu determinantu. Istovremeno, proces gubitka marginalne kosti
predstavlja fiziološku pojavu koja je najintezivnija u prvoj godini opterećenja, i istraživanja su
pokazala da iznosi -0.78mm mezijalno i -0.85mm distalno, a zatim se kontinurano odvija i na
godišnjem nivou iznosi oko 0.2mm. Pomenuta vrednost iznosi prosečnu vrednost ali ona
takođe individualno varira i uslovljena je tipom implantata, dizajnom abatmenta i mnogim
drugim faktorima. Iz tog razloga se relativni nivo pripojnog epitela (rCAL) kao ni radiološki
evidentan gubitak kosti ne mogu usvojiti kao apsolutni indikatori patološkog gubitka kosti. U
dijagnostici stanja peri-implantnih tkiva koristi se nekoliko tipova metoda i najčešće u
kombinaciji radi što potpunijeg postavljanja dijagnoze. Dijagnostičke metode uključuju:
određivanje kliničkih parametara, radiološke analize, mikrobiološke analize i kvalitativne i
kvantitativne analize peri-implantnte krevikularne tečnosti (PICF). Analiza PICF predstavlja
jednu od najatraktivnijih metoda u savremenoj implantologiji, pri čemu je njena najveća
vrednost u tome što daje direktne informacije o stanju peri-implantinh tkiva i zasnovano na
tome poseduje mogućnost da pokaže rane znake oboljenja peri-implantnih tkiva u fazi gde su
tkivne promene reverzibilne. Ovo ograničenje kliničkih metoda rezultira u propuštanju
vremena od momenta pojave bolesti koje proporcijonalno umanjuje uspeh terapije, a često i u
izboru neadekvatnog terapijskog plana. Zasnovano na tome, metoda merenja specifičnih
biomarkera u uzorku PICF nadomešćuje ograničenja konvencionalnih kliničkih dijagnostičkih
metoda koje daju informacije u stadijumu razvijene bolesti. Brojne studije se sprovode u cilju
identifikacije biomolekula koji pouzdano reflektuje stanje peri-implantnih tkiva, ali kako je
patologija lokalnog meatbolizma kompleksna, a metoda evaluacije visoko-osetljiva,
standardizacija ove metode je još uvek u toku. Cilj istraživanja bio je da se ispIta potencijal
RANK-a, sRANKL-a, OPG-a, Katepsina-K, Sklerostina i VEGF-a kao biomarkera gubitka
potporne kosti implantata. Materijal i metode. Studija je obuhvatila tri grupe sistemski
zdravih nepušača sa ugrađenim endoesealnim oralnim implantatima, opterećenih tokom
najmanje godinu dana (35 sa peri-implantitisom, 30 sa peri-mukozitisom i 30 sa zdravim periimplantnim
tkivima). Kriterijum isključenja su bili: upotreba antibiotika u predhodna tri
meseca i upotreba antiinflamatorika u predhodna dva meseca od trenutka uzorkovanja,
menstrualni ciklus, trudnoća i laktacija, pušenje i tretiranost parodontalnih/peri-implantnih
tkiva u poslednjih godinu dana. Klinička merenja su obavljena u 6 tačaka (buko-mezijalna,
buko-medijalna, buko-distalna, oro-distalna, oro-medijalna i oro-mezijalna) i uključiće
određivanje: krvarenja na probu (BOP) odsustvo-0, prisustvo-1, 15 sekundi nakon sondiranja,
indeks akumulacije plaka (PI) odsustvo-0, prisustvo-1 duž marginalne ivice, PD i rNPE
graduisanom sondom (North Carolina–Hu-Friedy, Chicago, IL, USA). U slučaju prisustva
više peri-implantitisa ili peri-mukozitisa kod jednog pacijenta, zapaljenje sa većim defektom
je bilo uključeno u studiju, a u slučaju sličnih karakteristika defekta u 6 tačaka, najdostupnije,
odnosno anterijorno mesto je birano kao reprezentativno. Uzorak peri-implantne tečnosti
sakupljan je sa mezijalne površine reprezentativnog implantata participanta studije. Uzorci su
uzimani 24 časa nakon kliničkih merenja kako bi se izbegla kontaminacija uzorka krvlju, u
grupama sa zapaljenjem sa mesta sa najvećom dubinom sondiranja, a u grupi zdravih periimplantnih
tkiva sa najdostupnijeg mesta. Uzorci PCF su uzimani sa reprezentativnog mesta
metodom filter papira, a dobijeni volumen tečnosti iz tračica je određivan pomoću
kalibrisanog aparata Periotron 6000 (Interstate Drug Exchange, Amityville, NY, USA).
Komercijalni "enzyme-linked immunosorbent assay" (ELISA) kitovi su korišćeni za
evaluaciju koštanih biomarkera u uzorku PICF: Human RANK/TNFRSF11A (DuoSet, R&D
Systems Inc., Minneapolis, MN, USA), ampli-sRANKL, OPG, cathepsin-K i sclerostin
(Biomedica Gruppe, Vienna, Austria) i VEGF (Human VEGF ELISA Development Kit,
Promokine, PromoCell GmbH, Heidelberg, Germany). Rezultati. U svim analiziranim
uzorcima PICF-a su dokazane koncentracije RANK-a, sRANKL-a, OPG-a, katepsina-K i
VEGF-a iznad detekcionog limita, pri čemu je za sklerostin samo 6% uzoraka bilo pozitivno.
Koncentracija RANK-a je bila značajno veća kod peri-implantitisa u odnosu na zdrava periimplantna
tkiva (p=0.002), takođe je bila veća i kod peri-mukozitisa u odnosu na zdrave
implantate (p=0.021). Vrednosti sRANKL-a bile su značajno veće u grupi peri-implantitisa u
odnosu na zdrava peri-implantna tkiva (p=0.010), ali ne i u odnosu na peri-mukozitise, kao ni
između peri-mukozitisa i zdravih peri-implantnih tkiva, gde nije postignuta statistička
značajnost. Koncentracija OPG-a je bila značajno veća kod peri-implantitisa u odnosu na
zdrava peri-implantna tkiva (p=0.031), i to je ujedno bila jedina značajnost za ovaj marker.
Vrednosti katepsina-K su bile više na mestima zapaljenja, ali je jedina značajnost uočena
između peri-mukozitisa i zdravih peri-implantnih tkiva (p=0.039). Sklerostin je dokazan u
izuzetno malom broju uzoraka, ali su razlike bile upadljive pa su vrednosti bile značajno veće
u grupi peri-implantitisa u odnosu na druge dve grupe. Koncentracija VEGF-a je bila
značajno veća kod peri-implantitisa u odnosu na druge dve grupe, i grupu peri-mukozitisa
(p=0.014) i zdravih peri-implantnih tkiva (p=0.000). RANK i sRANKL su pokazali značajno
pozitivnu korelaciju sa svim merenim kliničkim parametrima, a OPG je pokazao takođe
značajnu pozitivnu korelaciju sa gotovo svim merenim kliničkim parametrima, izuzev sa PI
(p=0.121), a identičan slučaj je bio sa sklerostinom. VEGF nije pokazao nijednu značajnu
korelaciju sa merenim kliničkim parametrima. Zaključak. RANK, sRANKL, OPG, skelrostin i
VEGF su biomarkeri koji su udruženi sa peri-implantitisom. Katepsin-K predstavlja
biomarker svosjtven peri-mukozitisu. Evaluirani biomarkeri su drugačije distribuirani u
različitim regionima vilica i u PICF implantata različitih dijametara. RANK i OPG su
značajno povišeni u frontalnom regionu maksile, što ujedno ukazuje na intezivnije
osteolitičke procese u ovom regionu. RANK i katepsin-K su značajno povišeni u grupi
implantata sa najvećim dijametrom, što na molekularnom nivou potvrđuje predhodne
rezultate kliničkih studija da su dijametar implantata i gubitak implantata u pozitivnoj
korelaciji.
Кључне речи:
Peri-implantitis; Peri-mukozitis; RANK; RANKL; OPG; Katepsin-K; Sklerostin; VEGF; Biomarker; KostИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Dental Medicine, 2012, 1-70URI
http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=584https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:6743/bdef:Content/download
http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=1024187278
http://nardus.mpn.gov.rs/123456789/2684
https://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/2443