Ekspresija, produkcija i moguća uloga interleukina 10 i faktora nekroze tumora tokom eksperimentalnog autoimunskog encefalomijelitisa u pacova sojeva AO i DA
Experession, production and possible role of interleukin 10 and tumor necrosis factor during experimental autoimmune encephalomyelitis in AO and DA rats
Аутори:
Blaževski, Jana V.Остала ауторства
Momčilović, MiljanaKataranovski, Milena
Mostarica-Stojković, Marija
Momčilović, Miljana
Kataranovski, Milena
Тип документа:
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Multipla skleroza (MS) je hronična inflamatorna i neurodegenerativna bolest centralnognervnog sistema (CNS) sa autoimunskom patogenezom. Najčešće pogađa populacijuizmeđu 20-40 godina, češća je kod žena nego kod muškaraca, kao i u Evropi i SevernojAmerici u odnosu na druge delove sveta. Iako još uvek nije jasno definisan uzroknastanka ove bolesti, smatra se da su u njenoj osnovi kompleksne interakcije izmeđurazličitih gena i faktora sredine.Eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis (EAE) je najkorišćeniji animalni modelMS-a. Indukuje se najčešće u glodarima i to imunizacijom, korišćenjem homogenatatkiva CNS-a, mijelina ili nekih od proteina mijelina koji se mešaju sa adjuvansom.Nakon imunizacije, CD4+ T-ćelije specifične za antigen CNS-a proliferišu idiferenciraju se u drenirajućem limfnom čvoru, nakon čega dolazi do njihove migracijei širenja po celom organizmu. Deo ćelija specifičnih za antigene nervnog sistema odlaziu CNS, prolazi kroz krvno-moždanu barijeru i u perivaskularnom prostoru prepoznajeantigen za koji je specifičan. Nakon susreta sa antigenom T-ćelije bivaju reaktivirane,počinju da produkuju odgovarajuće citokine, aktiviraju lokalne ćelije i dalje privlačeinflamatorne ćelije u CNS. Na ovaj način nastaje inflamatorna reakcija koja zaposledicu ima uništavanje mijelinskog omotača, a u određenim slučajevima i aksonadovodeći tako do neurodegeneracije.Citokini predstavljaju bitne medijatore svakog inflamatornog procesa. IL-10 je antiinflamatornicitokin sa osnovnom ulogom u zaštiti tkiva i ograničavanju preteranoginflamatornog odgovora. Sa druge strane, TNF je predstavniik pro-inflamatorne grupecitokina koji ima ključnu ulogu medijatora akutne i hronične sistemske inflamatornereakcije. Oba citokina su dosta proučavana u EAE modelu, gde se IL-10 u najširemsmislu smatra protektivnim, dok se TNF uglavnom smatra štetnim i odgovornim zapojačavanje inflamatorne rekcije...
Кључне речи:
Eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis; IL-10; TNF; CXCL12; Centralni nervni sistem; CD4+ ćelije; AstrocitiИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Biology, 2014, 1-141Финансирање / пројекти:
- Ћелијски и молекулски механизми опоравка пацова од експерименталног аутоимунског енцефаломијелитиса (RS-173035)
URI
http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=3075https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:11341/bdef:Content/download
http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=1024770482
http://nardus.mpn.gov.rs/123456789/5673
https://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/2587