Vijabilnost populacija tekunice Spermophilus citellus (L., 1766) na području Srbije
Viability of European ground squirrel Spermophilus citellus (L., 1766) populations in Serbia
2015
Аутори:
Ćosić, NadaОстала ауторства
Ćirović, DuškoJarić, Ivan
Đan, Mihajla
Kataranovski, Dragan
Ćirović, Duško
Тип документа:
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Evropska tekunica (Spermophilus citellus, L. 1766) je endemična vrsta za područje
Centralne i Jugoistočne Evrope. Recentni areal je karpatskim masivom podeljen na dva
dela. Severni deo se karakteriše uniformnim stepskim staništima koja se javljaju na malim
nadmorskim visinama, dok se južni deo areala nalazi na Balkanu, gde su prisutni različiti
tipovi staništa sa različitim ekološkim uslovima i na različitim nadmorskim visinama.
Najveći broj populacija na području Srbije nalazi se u njenom severnom delu, tj.
Vojvodini, dok je svega nekoliko malih i izolovanih planinskih populacija prisutno u
istočnom i jugoistočnom delu zemlje
Tekunice naseljavaju isključivo stepska staništa, livade i pašnjake koji su obrasli
niskom travom. Međutim, usled intenzivnog pretvaranja stepskih predela u poljoprivredno
zemljište tokom proteklih nekoliko decenija, nestala su široka prostranstva na kojima je
tekunica bila kontinuirano rasprostranjena. Danas vrsta opstaje samo na jako izolovanim
stepsko-livadskim fragmentima koji su sačuvani unutar dominantnog poljoprivrednog
matriksa.
S obzirom da broj populacija konstantno opada na celom arealu i da je budući
opstanak vrste doveden u opasnost, tekunica je od 2008. godine na IUCN Crvenoj listi
ugroženih vrsta svrstana u kategoriji ranjiva (VU). Zakonski status tekunice u Evropi
regulišu EU Direktiva o staništima (Aneks II i IV) i Konvencija o očuvanju evropske
divlje flore i faune i prirodnih staništa, poznatija kao Bernska konvencija (Aneks II).
Unutar mreže Natura 2000 do sada je u režim zaštite uključeno 414 staništa koja naseljava
tekunica. Na nacionalnom nivou tekunica je zaštićena zakonom kao strogo zaštićena
vrsta.
U cilju analize genetičkog diverziteta i strukture populacija tekunice na teritoriji
Srbije, u periodu 2007-2009. godine, prikupljeno je ukupno 180 uzoraka tkiva sa 11
lokaliteta (Krušedol, Neradin, Mala Remeta, Sremska Mitrovica, Banatska Palanka,
Šušara, Mokrin, Lok i Tomislavci sa teritorije Vojvodine i po jedan lokalitet sa Vlasine i
Stare planine). Procena gustine i brojnosti populacija tekunice vršena je u periodu 2004-
2014. godine na lokalitetima Krušedol i Neradin koji su smešteni na obodu fruškogorskog
masiva, kao i lokalitetu Banatska Palanka koji se nalazi na obodu Deliblatske peščare. Na
kraju je urađena procena minimalne vijabilne veličine populacije (MVP) uz pomoć
programa Vortex.
Rezultati dobijeni ovim istraživanjima nedvosmisleno ukazuju da je genetički
diverzitet populacija tekunice sa teritorije Vojvodine značajno viši u odnosu na one sa
periferije areala, kao i da je sličan genetičkom diverzitetu panonskih populacija iz
okruženja koje zauzimaju centralni položaj u okviru severne filogeografske grupe. Sa
druge strane, analize pokazuju da je genetički diverzitet planinskih populacija sa Vlasine i
Stare planine znatno niži u odnosu na populacije iz Vojvodine. Sve ispitivane populacije
tekunica iz Srbije su pokazale visok stepen genetičke diferencijacije, što ukazuje na
međusobnu izolovanost i odsustvo protoka gena između populacija.
Klaster analize su pokazale da je jedanaest ispitivanih populacija iz Srbije
najoptimalnije grupisati u četiri klastera. U prva tri klastera su raspoređene populacije iz
Vojvodine, dok su udaljene planinske populacije sa Vlasine i Stare planine izdvojene u
četvrti klaster. Raspored vojvođanskih populacija po klasterima ukazuje da Dunav, za
razliku od Tise, predstavlja značajnu barijeru za protok gena između posmatranih
populacija.
Gustina i brojnost posmatranih populacija tekunice su jako varirale tokom
posmatranog perioda od jedanaest godina i to kako na istom lokalitetu, tako i između
lokaliteta. Tokom posmatranog perioda pozitivan rast populacije registrovan je samo na
lokalitetu Neradin, dok su na lokalitetima Krušedol i Banatska Planka zabeležene velike
fluktuacije, kao i pad u brojnostima i gustinama ispitivanih populacija.
Analiza MVP je pokazala da je za opstanak izolovane populacije tekunica, uz
očuvanje 90 % genetičkog diverziteta i izbegavanje štetnog efekta inbridinga, neophodno
obezbediti prisustvo bar 300 jedinki, posmatrano za period od 50 godina. Međutim, sa
povećanjem demografske i sredinske varijabilnosti, veličina MVP se drastično povećava.
Ovo ukazuje na potrebu uspostavljanja što optimalnijih uslova na postojećim staništima
tekunice, čime bi se smanjile velike fluktuacije u brojnosti izazvane nepovoljnim
faktorima i povećala verovatnoća opstanka populacija.
Gubitak pogodnih staništa, kao i stvaranje barijera koje onemogućavaju migraciju
jedinki i protok gena između populacija, trenutno predstavljaju najznačajnije faktore koji
direktno i indirektno utiču na opstanak populacija tekunice.
Dobijeni rezultati predstavljaju dobru konzervacionu osnovu i daju smernice za
aktivan pristup zaštiti i očuvanju tekunice u Srbiji, izradu akcionog i plana upravljanja
populacijama tekunice u Srbiji, kao i osnovu za dalja fundamentalno-ekološka i
konzervaciona istraživanja ove krajnje ugrožene vrste kod nas. Buduće očuvanje tekunice
na našim prostorima nema samo nacionalni značaj. Naime, među populacijama od
najvećeg konzervaciong značaja za očuvanje evropske tekunice su upravo populacije sa
područja Bugarske i Srbije, tj. sa prostora koji je u više navrata u prošlosti služio kao
refugijum iz kog se vrsta tokom povoljnih klimatskih uslova širila ka Centralnoj Evropi.
Samim time imamo veliku obavezu očuvanja vijabilnih populacija tekunice uz minimalni
gubitak postojećeg genetičkog diverziteta.
Кључне речи:
tekunica; Tekunica; Vijabilnost; Genetički diverzitet; Genetička struktura; Mikrosateliti; Gustina; Brojnost; MVP; Verovatnoća izumiranja; Faktori ugrožavanja; vijabilnost; genetički diverzitet; genetička struktura; mikrosateliti; gustina; brojnost; MVP; verovatnoća izumiranja; faktori ugrožavanjaИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Biology, 2015, 1-111URI
http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=2377https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:10350/bdef:Content/download
http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=1025023154
http://nardus.mpn.gov.rs/123456789/4181
https://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/2811