Genetička struktura populacija sredozemnog potkovičara Rhinolophus euryale Blasius, 1853 u Srbiji i filogeografija ove vrste na Balkanskom poluostrvu
Population genetic structure of the Mediterranean horseshoe bat Rhinolophus euryale Blasius, 1853 in Serbia and phylogeography of this species on the Balkan peninsula
Апстракт:
Genetička struktura populacija predstavlja rezultat efekta prošlih događaja kao što su prolazak populacija kroz usko grlo, postglacijalna ekspanzija, sekundarni kontakt, ali i recentnih događaja i fenomena koji obuhvataju migracije, filopatriju, socijalnost itd. Pleistocenske klimatske oscilacije uticale su na današnju distribuciju genetičkog diverziteta mnogih vrsta koje naseljavaju Evropu. Balkansko poluostrvo je prepoznato kao glacijalni refugijum za veliki broj vrsta umerenih područja, uključujući i određene vrste slepih miševa. Sredozemni potkovičar Rhinolophus euryale je rasprostranjen na širem području oko Sredozemnog mora. Najčešće koristi podzemna skloništa kao što su pećine, i zbog toga je njegova distribucija vezana za krečnjačke predele. Tokom leta se ženke grupišu u porodiljske kolonije gde se odvija koćenje i podizanje mladih, a jedinke oba pola se u jesen okupljaju u hibernacijske kolonije. Filopatrija je zabeležena kod jedinki oba pola. R. euryale se smatra sedentarnom vrstom jer između letnjih i zimskih skloništa retko prelazi udaljenosti veće od 50 km. U Srbiji se distribucija ove vrste poklapa sa krečnjačkim područjima u zapadnoj i istočnoj Srbiji. Ciljevi ove doktorske disertacije bili su sistematizacija svih podataka o rasprostranjenosti ove vrste i evaluacija populacionih trendova u Srbiji; testiranje ISSR-PCR metode za brzo i pouzdano razlikovanje ove vrste i morfološki slične vrste R. blasii. Sekvence mitohondrijske D-petlje su korišćene za analizu genetičke varijabilnosti, demografske istorije i filogeografije ove vrste na Balkanskom poluostrvu. Pomoću mikrosatelitskih markera analizirana je genetička varijabilnost ove vrste u 12 populacija na području centralnog Balkana, testirana je genetička diferenciranost i procenjen protok gena između geografskih regiona. Pored toga, analiziran je stepen srodstva između jedinki unutar različitih tipova kolonija. U periodu od 2012 do 2017. godine, sredozemni potkovičar je zabeležen na ukupno 26 lokaliteta u Srbiji (na 11 je zabeležen prvi put). Ovime je broj lokaliteta u Srbiji sa dokazanim prisustvom istraživane vrste porastao na 73. Pronađeno je nekoliko novih porodiljskih i hibernacijskih kolonija, kao i jedna letnja kolonija mužjaka. Zabeleženo je samo jedno sklonište u građevini, dok su sva ostala bila u podzemnim objektima. Nisu identifikovani značajni faktori ugrožavanja, i procenjeno je da ova vrsta u Srbiji ima stabilan populacioni trend. Upotrebom ISSR-PCR markera je moguće brzo i sa velikom pouzdanošću razlikovati morfološki slične vrste srednjih potkovičara R. euryale i R. blasii. Ova studija predstavlja prvu populaciono-genetičku analizu sredozemnog potkovičara na području centralnog Balkana. Zabeležen je veliki diverzitet haplotipova D-petlje mitohondrijske DNK, i svi uzorci sa područja Evrope, Anadolije i Severne Afrike su se grupisali u jednu filogenetsku kladu. Dobijeni rezultati podržavaju scenario brze demografske ekspanzije, a procenjeno je da je ekspanzija počela krajem Pleistocena. Balkansko poluostrvo je najverovatnije predstavljalo jedan od refugijuma ove vrste u Evropi. Upotrebom mikrosatelitskih markera je takođe zabeležen veliki genetički diverzitet. Na analiziranom području postoji umereni nivo diferencijacije između geografskih regiona, i značajna izolacija putem distance. Genetička diferenciranost između populacija u zapadnoj i istočnoj Srbiji je bila mala ali značajna, što se može objasniti sedentarnošću i filopatrijom vrste. Populacija iz Crne Gore je genetički slična populacijama iz istočne Srbije, što ukazuje na potencijalno postojanje kolonija između tih regiona. Pokazano je da je stepen srodstva između jedinki unutar različitih tipova kolonija sličan. Mehanizmi koji leže u osnovi formiranja porodiljskih kolonija su najverovatnije korist od grupne termoregulacije i prenos informacija o adekvatnim skloništima i lovnim teritorijama. Razmena informacija je takođe verovatno jedan od razloga grupisanja mužjaka u letnje kolonije. U Balkanskim populacijama sredozemnog potkovičara zabeležen je veliki genetički diverzitet, kako na nuklearnom, tako i na mitohondrijskom nivou. Ove populacije sadrže značajni deo genetičkog diverziteta vrste, i prepoznate su kao najbrojnije i najstabilnije na celom arealu R. euryale. Očuvanje i zaštita balkanskih populacija sredozemnog potkovičara mogu imati krucijalni značaj u opstanku ove vrste.
Кључне речи:
Chiroptera; D-petlja; Filogeografija; Izolacija putem distance; mikrosateliti; mtDNK; Refugijum; Rhinolophus euryale; Protok gena; SrodstvoИзвор:
University of Belgrade, Faculty of Biology, 2019, 1-96Финансирање / пројекти:
- Генетичка и фенетичка разноврсност у природним популацијама у различитим срединама - допринос полиморфизма Б хромозома (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-173003)