Azot oksid (NO) i antagonist NMDA receptora u konvulzijama izazvanim pentilenetetrazolom
Nitric oxide (NO) and an NMDA receptor antagonist in pentylenetetrazole-induced convulsions
Аутори:
Jelenković, Ankica V.Jovanović, Marina D.
Ninković, Milica
Maksimović, Milan
Bošković, Bogdan
Тип документа:
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Kontroverzni nalazi o prokonvulzivnim kao i antikonvulzivnim efektima azot oksida (NO) i značaju oksidativnog stresa u konvulzijama, i dalje su predmet istraživanja. U konvulzijama izazvanim primenom pentilentetrazola (PTZ) ispitivali smo interakciju između 2-amino-5-fosfovalerinske kiseline (APV) kompetitivnog antagoniste N-metil-D-aspartat (NMDA) receptora i Nw-nitro-L-arginin metil estra (L-NAME), neselektivnog antagoniste azot oksid sintaze (NOS). Odraslim pacovima Wistar soja, PTZ je ubrizgavan intraperitonealno (ip) u jednoj dozi od 80 mg/kg. Ostale supstance, L-NAME (10 µg/10 µl) i APV (20 µg/10 µl), primenjivale su se intracerebroventrikularno (icv), i to L-NAME 30, a APV 10 minuta pre PTZ. Po istom vremenskom principu, jedna grupa dobila je oba antagonista, a kontrolna fiziološki rastvor NaCl. Nw-nitro-L-arginin metil estar ispoljio je slabo antikonvulzivno dejstvo, smanjujući incidenciju generalizovanih kloničnih (GCC) i klonično-toničnih konvulzija (CTC) za 17%. Za razliku od L-NAME, APV je sprečila nastanak GCC i CTC kod svih životinja (100%), a incidencija klonusa prednjih nogu (FLD) smanjena je za 33%. Istovremeno primenom APV produženo je vreme od aplikacije PTZ do pojave svih konvulzivnih tipova (p<.05 do 0.01). Primenom L-NAME pre APV, umanjeni su efekti APV, pri čemu je došlo do povećanja incidencije FLD i GCC za 16% odnosno 50%. U kori prednjeg mozga, strijatumu i hipokampusu, životinja koje su dobile APV+PTZ, došlo do povećanja koncentracije superoksidnog anjona. Aktivnost superoksid dizmutaze ne prati ovaj skok. Njen dodatni pad u grupi tretiranoj sa L-NAME pre APV+PTZ, ukazuje da je sistem NOS-NO uključen u metabolizam superoksidnog anjona. Dobijeni rezultati ukazuju da klinički i biohemijski efekti NO u velikoj meri zavise od prethodno primenjenih supstanci i promena izazvanih njima, što može da doprinose sticanju pogrešnog utiska o kontradiktornim dejstvima NO.