Najfrekventnije alohtone biljne vrste u donjem toku reke Save
2016
Authors:
Jarić, SnežanaMiletić, Zorana
Karadžić, Branko
Kostić, Olga
Mitrović, Miroslava
Pavlović, Pavle
Contributors
Janjić, VaskrsijaDocument Type:
Conference object (Published version)
,
© 2016 by the Weed Science Society of Serbia
Metadata
Show full item recordAbstract:
Prirodni ekosistemi se poslednjih decenija sve više degradiraju i menjaju kroz slabljenje cenotičkih veza, čime omogućavaju ulazak alohtonih vrsta, uslovljavajući time njihovu dalju degradaciju. Alohtone vrste se odlikuju visokim biološkim potencijalom, jakim kompetativnim sposobnostima, izuzetnim stepenom adaptivnosti, izraženom agresivnošću kao i genetičkom varijabilnošću koja im omogućava uspešnu adaptaciju u novoj sredini, gde vladaju drugačiji životni uslovi u odnosu na područje odakle potiču.
Florističko-fitocenološka istraživanja alohtonih biljnih vrsta u donjem toku reke Save, obuhvatila su samo vodno telo, poplavnu zonu, nasip, kanale, napuštene i obradive površine koje su u neposrednoj blizini rečnog toka ili poplavne zone. Florističkim istraživanjima je detektovano 48 alohtonih biljaka, svrstanih u 24 familije, među kojima se po broju vrsta ističu Asteraceae (29,2%) i Poaceae (10,4%). U spektru životnih formi dominiraju terofite (37,5%), fanerofite (20,8%) i hemikriptofite (18,8%). Među utvrđenim vrstama, najviše introdukovanih je sa severnoameričkog (27) i azijskog (9) kopna. U odnosu na status nakon introdukcije, na istraživanom području su najzastupljenije invazivne biljne vrste (52,1%), zatim naturalizovane (43,8%), dok je broj efemerofita neznatan (4,2%). Najčešći načini disperzije zabeleženih vrsta su antropohorija (47,9%), anemohorija (45,8%) i hidrohorija (31,3%). Analiza hronološkog spektra alohtone flore pokazuje dominaciju neofita (72,9%), zatim neotofita (22,9%), dok su arheofite (4,2%) predstavljene vrstama Digitaria ciliaris (Retz.) Koeler i Medicago sativa L. U reci Savi su zabeležene tri alohtone makrofite (Elodea canadensis Michx., Vallisneria spiralis L. i Paspalum paspaloides (Michx.) Scribner), dok su na drugim površinama najfrekventnije i najbrojnije Acer negundo L., Morus alba L., Fraxinus lanceolata Borkh., Amorpha fruticosa L., Stenactis anuua (L.) Pers., Ambrosia artemisiifolia L., Amaranthus retroflexus L. kao i vrste rodova Solidago i Xantium. Analizirane alohtone vrste su utvrđene u prirodnoj zajednici Populeto nigrae-albae, ali i u antropogeno uslovljenim zajednicama Amorpho-Typhaetum, Asclepietum syriacae, Chenopodio-Ambrosietum artemisiifoliae, kao i u zajednicama Polygonetum convolvulo-avicularis, Consolido-Polygonetum avicularis i Lolio-Plantaginetum majoris, razvijenim na obradivim površinama koje se nalaze u donjem toku reke Save.
Značajna zastupljenost alohtonih biljaka u vegetaciji istraživanog područja rezultat je ekoloških karakteristika staništa i velikog uticaja antropogenog faktora. Njihovoj disperziji u velikoj meri doprinosi i reka Sava, putem hidrohorije i rečnog saobraćaja. U cilju sprečavanja introdukcije alohtonih vrsta, odomaćavanja i daljeg rasejavanja, treba preduzeti odgovarajuće preventivne mere, kako bi se onemogućio njihov dalji prodor kako u prirodne tako i u antropogeno uslovljene ekosisteme.
Funding / projects:
- Ecophysiological adaptive strategies of plants in conditions of multiple stress (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-173018)
In:
- Janjić V, editor. Book of Abstracts: 10th Weed Science Congress; 2016 Sep 21-23; Vrdnik, Serbia. Belgrade: Weed Science Society of Serbia; 2016. p. 29-30.