Alohtone biljne vrste u segetalnoj vegetaciji južnog Srema
2012
Document Type:
Conference object (Published version)
,
© 2012 Društvo za zaštitu bilja Srbije
Metadata
Show full item recordAbstract:
Segetalna vegetacija južnog Srema je predstavljena zajednicama
Polygonetum convolvulo-avicularis Kojic et al., 1984. (u okopavinama),
Consolido-Polygonetum avicularis Kojic et al., 1973. (u strnim žitima) i
Lolio Plantaginetum majoris Berger, 1930. (u usevu lucerke). Najveci uticaj na diferencijaciju istraživane vegetacije na odgovarajice sintaksonomske
celine imaju tip useva i ekološki uslovi na staništu.
Floristicko-fitocenološkim istraživanjima analiziranih zajednica
konstantovane su 124 biljne vrste, od kojih su 18 (14,5%) alohtonog
porekla. To su: Abutilon theophrasti, Amaranthus retroflexus, Ambrosia
artemisiifolia, Asclepias syriaca, Erigeron canadensis, Foeniculum vulgare,
Galinsoga parviflora, Helianthus tuberosus, Medicago sativa, Oxalis
stricta, Panicum crus-galli, Polygonum aviculare, Portulaca oleracea,
Sorghum halepense, Stenactis anuua, Veronica persica, Xanthium
italicum i Xanthium strumarium. U strnim žitima i okopavinama dominira A.
artemisiifolia, dok u lucerki ova vrsta ima osrednje ucešce, što je u skladu
sa njenom ekologijom. Sem A. artemisiifolia, visoku zastupljenost imaju i
A. retroflexus, P. aviculare, V. persica, S. halepense i P. crus-galli. U
usevu lucerke dominiraju S. annua i V. persica.
Biološki spektar zabeleženih alohtonih vrsta je terofitskog tipa, što
je rezultat nestabilnosti i otvorenosti staništa sa povoljnim svetlosnim i
termickim režimom, kao i blizina reke Save. Najfrekventnije terofite u
segetalnoj vegetaciji južnog Srema su vrste roda Setaria, Polygonum
aviculare, Ambrosia artemisiifolia, Sinapis arvensis i Bilderdykia
convolvulus. Kao rezultat kvalitetne predsetvene obrade, me urednog
kultiviranja i okopavanja smanjeno je prisustvo geofita i hemikriptofita. U
odnosu na status nakon introdukcije, 12 alohtonih vrsta ima status
invazivnih, a 6 naturalizovanih. Dominiraju vrste severnoamerickog
porekla (9), a u odnosu na vreme introdukcije najbrojnije su neofite (14).
Znacajna zastupljenost alohtonih biljnih vrsta u segetalnoj flori i
vegetaciji istraživanog podrucja rezultat je velikog uticaja antropogenog
faktora i ekoloških karakteristika staništa.
In:
- Zbornik rezimea radova: 14. Simpozijum o zaštiti bilja i 9. kongres o korovima; 2012 Nov 26-30; Zlatibor, Serbia. Beograd: Društvo za zaštitu bilja Srbije; 2012. p. 136-7.
URI
http://herboloskodrustvo.rs/wp-content/uploads/2019/08/Kongres2012.pdfhttp://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/6182