Biomarkeri oksidacionog stresa u jetri oslića (Merluccius merluccius l.) iz Jadranskog mora
2009
Аутори:
Pavlović, SlađanBorković-Mitić, Slavica
Radovanović, Tijana
Gavrilović, Branka
Despotović, Svetlana
Gavrić, Jelena
Saičić, Zorica
Остала ауторства
Korać, BatoOtašević, Vesna
Тип документа:
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
,
© 2009 by the Serbian Society for Mitochondrial and Free-Radical Physiology
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт:
Morski ekosistemi predstavljaju glavno mesto izlivanja prirodnih i antropogenih zagađivača. Veliki broj biomarkera se koristi kao efikasan rano upozoravajući mehanizam u proceni stanja životne sredine (ERA). Fiziološki status morskih organizama može biti promenjen kada se izlože zagađivačima. Jedna od posledica može biti smanjena sposobnost organizama da tolerišu prirodne fluktuacije spoljašnjih faktora. Cilj ove studije bio je istraživanje efekta lokaliteta na biomarkere oksidacionog stresa: ukupnu, mangan sadržavajuću i bakar cink sadržavajuću superoksid-dismutazu (Tot SOD, Mn SOD, CuZn SOD), katalazu (CAT), glutation-peroksidazu (GSH-Px), glutation-reduktazu (GR) i enzim faze II biotransformacije glutation-S-transferazu (GST), kao i koncentraciju ukupnih proteina u jetri oslića (Merluccius merluccius L.) iz Jadranskog mora.
Uzorci su sakupljani u zimskom periodu (Februar) na lokalitetima: Platamuni (PL), ispred Bara (NB), Valdanos (VAL) i ušće Bojane (ERB). Aktivnost svih ispitivanih enzima merena je korišćenjem standardnih spektrofotometrijskih metoda, a sve enzimske aktivnosti su izražene kao specifične u Jed/mg proteina.
Naši rezultati pokazuju da između ispitivanih lokaliteta nisu zabeležene značajne razlike u koncentraciji ukupnih proteina. Međutim, dobili smo povećanu aktivnost CAT na lokalitetu PL u odnosu na NB, kao i u odnosu na VAL (p<0.05). U isto vreme, aktivnost GSH-Px bila je značajno veća na lokalitetu NB u poređenju sa PL, VAL i ERB (p<0.05). Aktivnost GR bila je značajno smanjena na lokalitetima PL i VAL u odnosu na NB i ERB (p<0.05). Aktivnost enzima faze II biotransformacije GST bila je značajno smanjena na lokalitetu VAL u poređenju sa svim ostalim ispitivanim lokalitetima (p<0.05).
Iz prikazanih rezultata, može se zaključiti da u jetri oslića (Merluccius merluccius L.) iz Jadranskog mora postoje razlike u aktivnosti biomarkera oksidacionog stresa između različitih lokaliteta što verovatno predstavlja fiziološku adaptaciju na razlike u spoljašnjim faktorima u morskoj vodi, naročito na prisustvo različitih koncentracija prirodnih ili antropogenih zagađivača.
Кључне речи:
Oksidacioni stres; Oslić; Jadransko moreФинансирање / пројекти:
- Проучавање поремећаја хомеостазе и одређивање биомаркера оксидационог стреса код аеробних организама (RS-MESTD-MPN2006-2010-143035)
У:
- Korać B, Otašević V, editors. Knjiga sažetaka: Naučni simpozijum: Mitohondrije i slobodni radikali - nov izazov; 2009 Sep 21; Belgrade, Serbia. Belgrade: Serbian Society for Mitochondrial and Free-Radical Physiology; 2009. p. 32.