Alohtone biljne vrste u segetalnoj vegetaciji južnog Srema

Abstract

Segetalna vegetacija južnog Srema je predstavljena zajednicama Polygonetum convolvulo-avicularis Kojic et al., 1984. (u okopavinama), Consolido-Polygonetum avicularis Kojic et al., 1973. (u strnim žitima) i Lolio Plantaginetum majoris Berger, 1930. (u usevu lucerke). Najveci uticaj na diferencijaciju istraživane vegetacije na odgovarajice sintaksonomske celine imaju tip useva i ekološki uslovi na staništu. Floristicko-fitocenološkim istraživanjima analiziranih zajednica konstantovane su 124 biljne vrste, od kojih su 18 (14,5%) alohtonog porekla. To su: Abutilon theophrasti, Amaranthus retroflexus, Ambrosia artemisiifolia, Asclepias syriaca, Erigeron canadensis, Foeniculum vulgare, Galinsoga parviflora, Helianthus tuberosus, Medicago sativa, Oxalis stricta, Panicum crus-galli, Polygonum aviculare, Portulaca oleracea, Sorghum halepense, Stenactis anuua, Veronica persica, Xanthium italicum i Xanthium strumarium. U strnim žitima i okopavinama dominira A. artemisiifolia, dok u lucerki ova vrsta ima osrednje ucešce, što je u skladu sa njenom ekologijom. Sem A. artemisiifolia, visoku zastupljenost imaju i A. retroflexus, P. aviculare, V. persica, S. halepense i P. crus-galli. U usevu lucerke dominiraju S. annua i V. persica. Biološki spektar zabeleženih alohtonih vrsta je terofitskog tipa, što je rezultat nestabilnosti i otvorenosti staništa sa povoljnim svetlosnim i termickim režimom, kao i blizina reke Save. Najfrekventnije terofite u segetalnoj vegetaciji južnog Srema su vrste roda Setaria, Polygonum aviculare, Ambrosia artemisiifolia, Sinapis arvensis i Bilderdykia convolvulus. Kao rezultat kvalitetne predsetvene obrade, me urednog kultiviranja i okopavanja smanjeno je prisustvo geofita i hemikriptofita. U odnosu na status nakon introdukcije, 12 alohtonih vrsta ima status invazivnih, a 6 naturalizovanih. Dominiraju vrste severnoamerickog porekla (9), a u odnosu na vreme introdukcije najbrojnije su neofite (14). Znacajna zastupljenost alohtonih biljnih vrsta u segetalnoj flori i vegetaciji istraživanog podrucja rezultat je velikog uticaja antropogenog faktora i ekoloških karakteristika staništa.